Olena je umorna ušla u kuću. Suprug je ušao za njom. Nije imala volje razgovarati. Dan joj je bio težak.
– Olena, moramo razgovarati – rekao je Viktor.
– Sad?
– Da, od sutra će se mnogo toga promijeniti u našem životu. Ne želim te samo staviti pred činjenice. Želim ti sve unaprijed reći.
– Dobro, nadam se da mi želiš objasniti zašto si pokvario današnji dogovor?
– Ne želim. Kupac mi se nije svidio. Ne želim raditi s njim i odlučio sam da nam taj dogovor nije potreban. Ali to nije ono o čemu želim razgovarati.
– O čemu onda?
– Imam drugu ženu i to već dugo. Bilo mi je u redu živjeti s tobom, iskreno, nisam planirao otići k njoj. No prije nekoliko mjeseci rodila mi je sina. A ti to nisi mogla učiniti.
Olena se prisjetila njihovog zajedničkog života. Upoznali su se na fakultetu, vjenčali se, zatim pokrenuli zajednički posao. Ubrzo su postigli uspjeh, zaradili novac, kupili jedan stan, zatim drugi. Ali djece nisu imali.
– Želiš otići k njoj?
– Ne. Želim da ti odeš. Rekao sam ti, imam sina. Nasljednika. Treba nam stan. Sutra se Oksana i moj sin sele ovamo.
– Čekaj, što znači sutra? Ovo je i moj stan.
Ako želiš živjeti sa svojom ljubavnicom, izvoli. Želiš razvod? Dogovorimo se. Ali imamo puno imovine. Stan ćemo podijeliti. Ako ga želiš zadržati, dobro, isplati mi moj dio. Osim toga, treba mi vremena da se spakiram i nađem novi smještaj… A što je s firmom?
– Zar me ne razumiješ? Ne namjeravam dijeliti ništa s tobom. Firma je registrirana na mene. Stan je, nažalost, upisan na oboje, ali siguran sam da ti mogu uzeti sve. Upozoravam te, više te ne želim vidjeti ni u ovoj kući ni u svom životu. Oslobođena si. I sutra Oksana dolazi ovamo. Ako svoje stvari ne odvezeš, jednostavno ću ih izbaciti i promijeniti brave na stanu. To je to.
Olena je izvadila jednu torbu, zatim drugu. Našla vreće i kutije. Ako već mora pakirati stvari, spakirat će sve što može. Viktor je, čini se, zaspao. Spakirala je vrijedno posuđe, nekoliko komada antikviteta. U tri ujutro otvorila je vrata spavaće sobe i upalila svjetlo.
– Što radiš? – poskočio je Viktor.
– Pakiram stvari, naravno.
Ujutro je nazvala odvjetnika. Viktor nije imao pristup njenim računima. Odvjetnici su bili spremni odmah je primiti. Ukratko mu je ispričala sve što se dogodilo u posljednja 24 sata. Aleksandar Stepanovič ju je pažljivo slušao.
– Nešto nije u redu? – upitala je.
– Iskreno, očekivao sam neku mlađu suprugu-trofej. Ali vi… iznenadili ste me.
– Tako živim.
– Imam pitanje za vašeg muža. Osim što je obični nitkov jer napušta ovakvu ženu… ne razumijem na što računa? Stan je kupljen u braku i u suvlasništvu. Firma se također mora podijeliti.
Olena je uzdahnula.
– Nikad nismo imali zajednički budžet. Moji su novci kod mene. Auto je također na moje ime. Neću tražiti njegov auto. Zanimaju me stan, firma i kuća na selu.
– Vaš je slučaj lako dobiti. Bit će mi zadovoljstvo ako odlučite surađivati sa mnom. No gdje planirate živjeti?
– Pokušat ću se vratiti u stan. Ako on promijeni brave, naći ću drugo mjesto.
Aleksandar joj je pružio ključeve.
– Što je ovo?
– Ključevi od mog drugog stana. Obično tamo odsjedaju prijatelji ili kolege. Stan je prazan.
– Ne mogu…
– Nemojte odbiti. Pred vama su teška vremena, neka barem jedna vaša briga bude lako riješena.
Olena je prespavala u stanu, a zatim otišla do Viktora. Promijenio je brave. Na njene pozive nitko nije odgovarao. Napokon je otvorila mlada, dotjerana žena.
– Probudio si mog sina. Ne galami. Viktora nema. Ovo je sada moj dom.
– Imam nekoliko pitanja.
– Pitaj.
– Koliko vaš sin ima godina?
– Osam mjeseci.
– A zašto sada, zašto ne prije osam mjeseci?
– Volim Viktora i nisam ga htjela pritiskati. No rekla sam mu da se selim ili idem kod mame u Žitomir.
Suđenje je bilo teško i dugo. Olena je živjela u Aleksandrovom stanu. On joj je postao ne samo odvjetnik nego i prijatelj. Viktor se ponašao strašno, nije dolazio na ročišta, falsificirao je dokumente o vlasništvu firme.
Jedne večeri Olena mu je rekla:
– Možda da pustim sve? Za stan će mi isplatiti novac. Počet ću novi posao.
– Nije stvar samo u firmi. Viktor je prešao sve granice.
Sljedeći dan Olena je čekala Viktora u parku gdje su se nekad viđali.
– Znaš li zašto sam te pozvala? Ovo ti predajem – rekla je i dala mu dokument.
– Sjećaš se pregleda prije pet godina? Rekli su da je problem kod tebe. Nikada nisi mogao imati djecu.
Okrenula se i otišla. U parku je ugledala Aleksandra s buketom ruža.
– Što ti radiš ovdje?
– Mislio sam da ćeš biti tužna nakon razgovora s Viktorom. Došao sam da te podržim.
Olena ga je snažno zagrlila. Sada će sve biti dobro.
