U našem životu postoji mnogo stvari koje ga mijenjaju, i obično se događaju neočekivano. Tako je bilo i kod mene. Već godinama živim sama u gradu. Moja majka je ostala na selu. Sve je bilo u redu u našoj obitelji dok su ona i tata živjeli zajedno. A onda ga više nije bilo. Majka nije mogla ostati sama, jako se promijenila, ponašala se kao malo dijete. Kad sam je posljednji put posjetila, jasno mi je bilo da je ne mogu više ostaviti samu. Trebala joj je stalna briga, a ostavljanje na selu bilo je jednostavno nemoguće. Nije željela biti sama, brinula se svaki put kad bih se vraćala u grad i molila me da ostanem kod nje barem još jedan dan.
Zato sam donijela čvrstu odluku – uzimam majku k sebi u grad zauvijek. Moja draga mama spakirala je u svoj jedini zavežljaj svoj jastuk i novu posteljinu koju sam joj davno poklonila; čuvala ju je iz nekog razloga. Nisam se protivila. Neka ponese ono što želi. Možda su to njene najdraže stvari. Ili jednostavno navika spavati na svom. Jer cijelog života moja majka nije išla daleko iz sela, samo u grad, i to rijetko, zajedno s tatom. Živjela je mirnim životom. Ima već preko 80 godina. Kad prelazi preko praga, pridržava se za dovratak. Još uvijek tuguje za svojim selom, kućom, jer tamo je ostao cijeli njen život, ali kad sjednem pokraj nje – mama postaje veselija.
Moja majka voli tišinu. Često sjedi u svojoj sobi i moli se. Gotovo dva tjedna živi kod mene, malo se priviknula i dobro joj je. U potpunosti mi se povjerila i iskreno se raduje poput djeteta kad se vratim s posla – svaki put mi trči u susret.
Milujem njenu sijedu, malu glavu i zajedno odlazimo u kuhinju pripremiti večeru. Otkad moja majka živi sa mnom, moj život je također postao sadržajniji i kao da je u njemu više svjetlosti, topline i dobrote: svaki put nakon posla žurim kući, znam da me tamo uvijek netko čeka. Mislim da ovdje nije moglo proći bez majčinih molitava, njene iskrene vjere u dobro i ljubav.
Moj stan sada se pretvara u pravi cvjetni vrt zahvaljujući rukama najdraže osobe u mom životu. Svugdje vlada mir i udobnost. Sada sam jako sretna pokraj nje, kao dijete, prisjećam se djetinjstva i srce mi se ispuni toplinom. Nadam se da je i ona sretna sa mnom. Veliko hvala tebi, moja draga majko, tako želim da budeš sa mnom još dugo i cijenim svaki dan kad si uz mene.
