Baka Marijanna živjela je u skromnoj drvenoj kući. Djeca su bila gradski ljudi. Obvezali su se dovesti unuke kod nje. Baka je željela vidjeti kako njen jedini unuk Ernest odrasta. Tako su kći i muž s sinom došli na ljeto. Mlada par odlučio je ostaviti dijete s bakom cijeli tjedan jer su išli na službeni put. Marijanna je bila oduševljena. Unuk je bio jako dobar i poslušan. Čak i kad su roditelji ulazili u auto, on se nije uplašio. Samo je mahnuo rukom. Ali Ernest – to je bilo čudno ime. Baka je odlučila da će biti dobra ideja nagraditi unuka. Pripremila je kolač od borovnica. Mali je hodao po sobi, gledajući sve s razmišljanjem na licu. Nastavio je otvarati i zatvarati škripave vrata jer su mu bila zanimljiva. Škripa vrata nije promaknula baki.
– Hoćeš li mlijeka?
– Moram se držati svog rasporeda. Razumiješ?
– Što to znači?
Za večerom je tiho pojeo kašu i otišao na spavanje. Mačka Murka počela je grebati po njegovim nogama. Ali on ju je jednostavno odgurnuo nogom. Baka je pravila kao da ništa nije primijetila. Ustao je iz kreveta, umio se, oprao zube i doručkovao. Dobio je od bake komadić kolača od borovnica. S užitkom je pojeo komadić, a tek tada je primijetio da su mu ruke prljave od nečega plavo-crnog.
– Što je ovo? – pitao je.
Baka je rekla da je to borovnica i da će mu jezik također postati crn.
Zatražio je da mu donese ogledalo kako bi vidio svoj jezik kad otvori usta. Kad je to vidio, požurio je u kupaonicu, da opere zube i zalupio vratima. A zašto je baš vratima zalupio?
Sljedećeg jutra, nakon što je oprao zube, unuk je ustao iz kreveta i rekao:
– A nećeš reći roditeljima da ne radim jutarnje vježbe?
– Naravno da ne. Doručkuj, – odgovorila je ona.
Kako bi obavila svoje poslove, izašla je van. Iznenada je čula smijeh. Kad je ušla u kuću, vidjela je da unuk pljeska rukama i trči po sobi za pticom. No mačka je brzo uhvatila pticu i pobjegla.
– Ova životinja više neće biti dobrodošla u kuću. Ne želim više ovo gledati. Razumiješ?
Sljedećeg jutra Ernest je odbio oprati se. Disao je čudno i teško. Baka je počela brinuti je li možda stavio grašak u nos. Na pitanje je negativno odmahnuo glavom. Zatim mu je obraz počeo oteći. Grašak je pao na pod kad je kihnuo.
– Htio sam da mi u nosu izraste grašak. A ti si mi smetala. Ne volim vas i nikad se više neću vratiti, – vikao je.
Roditelji su došli po njega kasno navečer. Baka je bila sretna što je uspjela spriječiti nesreću. Štoviše, uspjela je razumjeti svog unuka. Nema veze što je nije zvao bakom. Odrast će i postat će mudriji.
