Obično na ovom mjestu, kod autobusne stanice, stoje taksisti. Stao sam tamo kako ne bih ometao promet s upaljenim signalima jer je taj poziv bio stvarno važan. Razgovarao sam doslovno minutu; za to vrijeme suh, mršav starac, u sakou i s kravatom, ustao je s klupe i, teško pomičući noge, prišao mom prozoru. Lagano je pokucao po staklu, bolje rečeno, skromno zagrebao noktima. Spustio sam prozor, a starac je tiho upitao: „Sinko, nisi ti taksist?”
Prekinuo sam razgovor na telefonu i odgovorio: „Ne, oče, nisam taksist. Gdje trebate ići?”
– Ma nije daleko, tri kilometra – odgovorio je.
– Sjednite, oče, sad ću vas odvesti.
Sjeo je na prednje sjedalo. Krenuli smo. Teško je disao, jednostavno zato što je bio jako star. Pričao mi je kako svaki dan ide u ambulantu autobusom, za što svaki put plati 18 grivni. Svaki dan – 18 grivni. Danas su ga u ambulanti zadržali i zakasnio je na svoj autobus. Sljedeći autobus bi morao dugo čekati, a pješke nije mogao stići.
Sjedio sam i slušao ga, razne misli su mi se vrtjele po glavi i nisam znao što reći tom mršavom starcu. Samo sam ga pitao za put i ništa više; vozio sam ga i šutio. Živio je na samom kraju ulice, a njegovu staru kućicu s kosim krovom jedva se moglo vidjeti iza velikih vila.
„Evo, sinko, stigli smo. Ovdje se možeš okrenuti”, rekao je, pa krenuo kopati po torbi tražeći novčanik.
„Ne, oče, ne mogu uzeti vaš novac. Neću ga uzeti. Vi ste za svoj život – sve već platili.”
Starcu su navrle suze, izašao je iz auta i uz naklon rekao: „Hvala ti, sinko.” Zatim je krenuo prema svojoj staroj kućici, rukom brišući suze.
A ja – zdrav muškarac od 47 godina – ostao sam sjediti s knedlom u grlu, gledajući za njim. Razmišljao sam o tome kako je naša zemlja poznata po pobjedama na prvenstvima i Eurosongu, važna su i Olimpijade… Ali zemlja ne može biti zdrava ako ne zna kako se brinuti o svojim umirovljenicima.
Shvatio sam da sam se ja njemu trebao nakloniti. I bilo me sram naše zajedničke domovine. Upravo zbog toga – bilo me sram…
Ljudi, pomozite im, koliko možete – novčićem, prednošću u redu u ambulanti, odvezite ih kući, pomozite im prijeći cestu…
Mir vama, prijatelji!
