Jednom sam primijetio kako je moja supruga zaplakala zbog riječi našeg sina, koji je tada imao samo 11 godina. Nisam htio intervenirati u toj situaciji niti sam želio grditi dječaka. Pričekao sam tjedan dana i onda ga pozvao u šetnju. Dok smo hodali parkom, započeo sam razgovor:
– Sine, trebam tvoj savjet. Prije mnogo godina zaljubio sam se u jednu djevojku, oženio je i obećao sebi da je nikada neću povrijediti. Uvijek sam govorio da nikada neću dopustiti njezine suze. Ona mi je bila najvažnija osoba na svijetu. A kad si se ti rodio, najvažnije osobe postale su dvije.
Sada mi treba tvoj savjet: što da učinim u ovoj situaciji? Što bi ti učinio na mom mjestu?
Sin je dugo razmišljao, a zatim me pogledao u oči i rekao:
– Trebao bi me kazniti, tata…
– Sine, to je najlakše što mogu učiniti. Ali to neću napraviti. Nikome od nas ne trebaju sukobi. Trebam te kao saveznika. Jer, nama obojici, mama je najbliža i najdraža osoba na svijetu. Hajde da se kao muškarci dogovorimo da ćemo je štititi i čuvati cijeli život. Slažeš li se?
Moj sin me pogledao s ponosom, zatim značajno kimnuo, i mi smo, kao dva odrasla i ozbiljna muškarca, stisnuli ruke jedan drugome.
Zašto želim podijeliti ovu priču sa svijetom? Zato što sam tog dana postavio temelj ne samo za snažan i prijateljski odnos između mene i mog sina, već i za prvi korak u njegovom odrastanju i oblikovanju kao muškarca.
