Dječak je pronašao dijete na igralištu koje su roditelji ostavili. A 18 godina kasnije…

Dječak je gledao kroz prozor i pitao baku:
— Bako, kad ćemo ići van?
— Danas je hladno, dragi, idemo drugi put — odgovarala je žena. — A i imam puno posla, nije vrijeme za šetnju.

Olena Petrović dodatno je zarađivala kod kuće, pletući kape i šalove po narudžbi. I sada je imala narudžbu – trebala je završiti komplet: kapu, rukavice i šal. No unuk ju je uporno molio da izađu van.
— Dobro, dobro, nagovorio si me. Idemo prošetati, ali ne dugo – hladno je vani, a i moram plesti — popustila je.

Izašli su na ulicu. Bila je pusta – svi su se u takvom vremenu skrivali kod kuće. Naravno, unuk je trčao na sve strane, dok je žena već bila promrzla.
— Gotovo je, Iljuša, idemo kući, inače ćemo se prehladiti. Malo smo prošetali i dosta je — rekla je žena.

No dijete nije moglo stati, trčao je po cijelom igralištu i sakrio se u dječjem labirintu, pa je utihnuo. Žena ga je zvala i zvala, ali nije odgovarao. Prišla je labirintu i opet ga pozvala, a on je odgovorio:
— Bako, ovdje leži neka lutka, hoćemo je uzeti?

Olena Petrović ušla je u labirint i vidjela torbu iz koje je dopirao tihi plač. Kao da ju je hladna voda zalila od užasa. Otvorila je torbu i ugledala novorođenče, zamotano u tanku dekicu. Bilo je očito da je dijete promrzlo – lice mu je već poplavilo od hladnoće.

Uzela ga je, privila na prsa da ga ugrije. Drhtavim rukama nazvala je hitnu pomoć. Stigli su liječnici i policija. Dijete su odvezli u bolnicu, a žena i unuk ostali su dati izjave policiji. Ispričali su kako su pronašli bebu. Olena Petrović objasnila je da ju je unuk pronašao – da on nije čuo plač, ona ne bi ni znala da je tamo dijete.
— Bravo, mali čovječe! Samo tako nastavi! — pohvalio ga je policajac.

Žena je bila šokirana:
— Kako netko može ostaviti svoje dijete? Zar im se srce nije slomilo?
Policajac je samo odmahnuo glavom:
— Što sve nećete vidjeti. Djecu ostavljaju u smeću, pred tuđim vratima… svašta se događa, ništa nas više ne iznenađuje.

Baka je zamolila da nazove bolnicu i provjeri kako je dijete. Rečeno joj je da je beba dobro, s blagim pothlađenjem, ali da će biti u redu. Dodali su da bi, da su zakasnili još malo, dijete sigurno umrlo.

Otišli su kući, ali baka nije mogla raditi, previše je bila potresena. Sljedećeg jutra odlučila je nazvati bolnicu i raspitati se o djetetu. Isprva joj nisu htjeli reći ništa.
— Zašto pitate i tko ste vi bebi?
— Nitko – samo želimo znati kako je beba. Moj unuk i ja jučer smo je pronašli.
— Ah, vi ste spasitelji te bebe. To je djevojčica. S njom je sve u redu. Hvala vam što je niste pustili da propadne.

Olena Petrović upitala je može li posjetiti dijete i donijeti nešto što mu treba.
— Nije uobičajeno, ali za spasitelje ćemo napraviti iznimku. Dođite sutra poslije podne. Ponesite pelene i hranu za novorođenčad.

Sutradan su Olena i Iljuša kupili sve potrebno i otišli posjetiti djevojčicu. Dočekali su ih ljubazno. Beba je bila tako malena i draga da je Olena zaplakala. Donijela je i široki šal, nježno sive boje s uzorcima na rubovima, koji je sama isplela.

— Nekako sam ga htjela isplesti, ne za prodaju, samo tako, i ležao je čekajući svoj trenutak.

Prekrila je bebu šalom i poželjela joj sreću. Zvali su još nekoliko puta i raspitivali se o djevojčici. Nazvali su je Sofija. Nesavjesna majka je pronađena i lišena roditeljskih prava. Ubrzo je Sofiju posvojila obitelj bez djece – zaljubili su se u nju na prvi pogled.

Prošlo je 18 godina. Olena Petrović vidno je ostarjela, ali još uvijek je bila aktivna. Pekla je unukov omiljeni kolač jer je obećao doći i rekao da ima iznenađenje za nju.

Vrata su se otvorila, a Ilja je ušao s djevojkom:
— Bako, upoznaj moju djevojku Sofiju. Planiramo se vjenčati. Osjećamo se kao dvije polovice jedne cjeline. Kad sam je vidio, činilo mi se da je poznajem cijeli život.

Olena Petrović pogledala je djevojku i obratila pažnju na šal koji je nosila.
— Kakav zanimljiv šal imaš.
— Ovaj šal imam otkad znam za sebe. Rijetko ga nosim, čuvam ga kao dragocjenost.

Olena je prepoznala šal koji je poklonila davno izgubljenoj djevojčici. Sudbina je čudesno povezala Ilju i Sofiju. Tog dana, prije 18 godina, Ilja je spasio svoju buduću suprugu.

Related Posts