Ja sam muškarac u godinama, imam 59. U 19. godini sam se oženio. Sa suprugom sam u braku proveo čak 40 godina. Zajedno smo prošli mnogo toga: svađali se, planirali razvod, na neko vrijeme se razdvajali, a zatim se ponovno mirili. Ukratko, prošli smo kroz vatru, vodu i oluju.
No, sa suprugom nisam zbog velike ljubavi. Jednostavno mi se svidjela i zaprosio sam je. Nikada u životu nisam bio istinski zaljubljen, uvijek sam se šalio na račun prijatelja koji su svoje djevojke opisivali kao nebeska bića. Nikad to nisam razumio. Sve dok nisam sreo nju. S njom sam počeo živjeti iznova.
Moj život je dobio nove boje, osjećao sam se kao mladić od 20 godina. Supruga mi kaže da napustim obitelj, ali ja ne mogu samo tako prekrižiti sve što sam dosad imao. Osim toga, ako odem s novom partnericom, nitko od mojih bližnjih to neće razumjeti. A čuo sam priče o tome kako muškarci napuštaju obitelji zbog mlađih ljubavnica, a one ih na kraju ostave, pa ostanu praznih ruku.
No, da bi se nešto dobilo, potrebno je nečega se odreći. Trenutno se nalazim između dvije vatre. S obje strane su voljene žene. Jedna mi je pružala ljubav i brigu svih 40 godina. Podržavala me, tugovala sa mnom i radovala se mojim uspjesima. Ona mi više nije samo supruga, već nešto mnogo više. U nju sam siguran.
Druga je poput daška svježeg zraka. S njom je moj život dobio novi smisao. Sivi dani ustupili su mjesto uzbudljivim trenucima. Ne mogu zamisliti svoj dan bez nje. S njom mogu razgovarati o svemu, provoditi dane kod kuće u potpunom opuštanju, živjeti u trenutku.
Ali tu je problem. Postavila mi je ultimatum: ili napuštam suprugu i ostajem s njom, ili ona odlazi. Obje opcije mi se čine teškima. Ne mogu ih izgubiti. Kako mogu donijeti odluku u ovakvim uvjetima, recite mi.
Eto kako je život čudna stvar… živio sam mirno 59 godina, i onda, odjednom, ovakva dilema. U glavi mi se roje argumenti s obje strane, misli su mi kontradiktorne. U jednom trenutku mislim jedno, u sljedećem drugo. Postaje me strah kad razmišljam o tome koliko smo mi, muškarci, bespomoćni pred “slabijim spolom”.
