Kad je djevojčica imala šest mjeseci, čvrsto je zaspala (to nije koma, već san). Od tada djevojčica spava po pet dana, a budi se samo na nekoliko sati… Anja je sa zadovoljnim licem uživala za ručkom. Majka ju je već sat vremena pokušavala smiriti. Ali nije išlo.
Iznenada je Anja omekšala na stolici i zaspala. “Napokon se smirila,” pomislila je njezina majka Aleksandra Metjolkina s olakšanjem. To je bio posljednji put kada su se Anjini roditelji radovali što vide svoju kćer kako spava. Djevojčica se nije probudila ni sljedećeg jutra. Ni kroz tjedan dana… “Kako se ovdje ne sjetiti bajke Charlesa Perraulta?”
Prije toga Anja je bila sasvim obična djevojčica. Na svim liječničkim pregledima uvjeravali su roditelje: “Nema nikakvih odstupanja. Vaša djevojčica je potpuno zdrava.” A onda se dogodilo ovo!
- Kako se ne sjetiti bajke Charlesa Perraulta o Uspavanoj ljepotici? – tužno se osmjehuje Anjina mama Aleksandra. – Tamo je princeza također zaspala. I nitko je nije mogao probuditi. Samo, naša Anjutka nije ubola prst na vreteno. Hranila sam je i odjednom je zaspala.
Kad se Anja nije probudila sljedećeg dana, uplašeni roditelji pozvali su hitnu pomoć. No, liječnik koji je stigao samo je slegnuo ramenima: “Djevojčica je u redu! Samo joj je srčani ritam usporen. Ali to nije bolest. Inače su svi životni pokazatelji normalni.” Ipak, odveli su je u bolnicu.
- Bojala sam se da je kći pala u komu. No liječnici su me smirili (ako se to tako može nazvati, jer kakav je to mir), da moja malena samo vrlo čvrsto spava.
Ovdje se mama osvrnula:
- Ponekad zaboravim i počnem šaptati da ne probudim Anju glasnim razgovorom. Jer ranije je uspavati ovu živahnu djevojčicu bilo prava epopeja. Kao da samo zaspi, a na najmanji šum već se smije i traži pažnju. No sada, naravno, od prijašnjeg bezbrižnog života nije ostalo ništa.
Nakon nekoliko dana spavanja u bolnici Anja se iznenada probudila. I, kao da se ništa nije dogodilo, zatražila pažnju i jelo (kad malena spava, ne jede, ne pije i ne ide na toalet). Liječnici su još jednom provjerili sve analize – djevojčica je bila zdrava. Ne razriješivši misterij tako dugotrajnog sna, roditelji su odveli Anju kući.
- Činilo se da je opet sve u redu, – prisjeća se Aleksandra. – Kći se smiješila, jedući svoju omiljenu kašu. Kad iznenada…
Sljedećeg jutra mama opet nije uspjela probuditi Anju. Ona je spavala mrtvim snom.
U takvom režimu obitelj Metjolkin već živi godinu dana. Dva tjedna (a ponekad i mjesec dana) djevojčica spava, ni na trenutak ne otvarajući oči. Zatim se iznenada probudi. Nekoliko sati postaje obična živahna djevojčica. Potom opet odlazi u carstvo Morfeja.
- To nije koma, već običan san. Sada praktički živimo u intenzivnoj njezi. Nakon napada kćeri raste temperatura, lice joj otekne i pocrveni, počinje drhtati, – počinje plakati Metjolkina.
Roditelji djevojčice žive u jednosobnom stanu u središtu malog grada Pervouralsk. Kod kuće imaju posvuda postavljene Anjine fotografije. Roditelji uspijevaju snimiti kćer u onim rijetkim satima kada se probudi.
U Anjinoj medicinskoj karti stoji dijagnoza “hipersomnija nepoznatog uzroka”. Jednostavno rečeno, liječnici priznaju da dijete nenormalno puno spava, ali zasad ne razumiju razlog.
- Liječnici su otkrili da tijekom napada Anji naglo usporava srčani ritam i disanje. Ali zašto se to događa, nitko nam ne može objasniti, – ponovno šapće Aleksandra. Ponovno se podiže i počinje govoriti glasno, čak ljutito. – Liječnici nam otvoreno govore da ne znaju što je s Anjom! Prvo su mislili da kći ima meningitis ili encefalitis. Međutim, pretrage su pokazale da je s mozgom i živčanim sustavom sve u redu.
Potom su posumnjali na probleme sa srcem, ali i ono se pokazalo zdravim. Nakon toga proveli su desetke pretraga, uključujući i one na genetske bolesti, ali rezultati su posvuda negativni. Neurologija, kardiologija i genetika su nemoćne!
Ipak, suprug i supruga ne gube nadu. Jer sretni završeci događaju se ne samo u bajkama, već i u našoj surovoj stvarnosti. Anjini roditelji vjeruju da će se pojaviti… ne princ, već genijalni liječnik koji će uspjeti probuditi njihovu “uspavanu ljepoticu”!
