Tko bi mogao pomisliti da će u ključnom trenutku najbliži postati najdalji, a neznanci najbliži rođaci.
— Vika, bolje sjedni, moram ti nešto reći, — zvala ju je susjeda, Anita Grigorjevna. — Vaša kuća je izgorjela… ostale su samo dvije zidine. Dođite što prije.
Vika je zgrabila glavu i sjela na stolicu. Prije odlaska je sve dvaput provjerila. Kako se to moglo dogoditi? Njihova obitelj od četvero članova brzo se spakirala i krenula kući.
I stvarno, od njihove lijepe kuće ostale su samo dvije zidine i ruševine… Sve je bilo prekriveno dimom.
Susjeda je primila Viku s djecom kod sebe, dok je Vova otišao u banku raspitati se o uvjetima kredita. Vika i njezin muž skupljali su pet godina za taj dom. Još ga nisu ni stigli u potpunosti srediti, a sada ga više nije bilo.
Nakon nekoliko sati Vova se vratio, ali lice mu je bilo bezizražajno. Izgledao je vrlo potišteno, iako to Viku nije začudilo. Kredit nisu dobili pod uvjetima kakvima su se nadali. Ostali su na ulici s dvoje male djece. Uzrok požara bile su žice.
— Možete živjeti kod mene, — ponudila je susjeda.
— Kako, Anita Grigorjevna? Pa uskoro vam dolaze unuci… Znam koliko se veselite susretu s njima. Ne treba, otići ćemo kod moje sestre.
Vova nije imao obitelj, pa su otišli kod Vikine sestre Arine. Da ne ulazimo u detalje, odmah recimo da ni Arina, ni Sergej, Vikino bratić, ni njezina teta Ljusja nisu pomogli mladoj obitelji. Sve što su mogli učiniti bilo je izraziti sućut.
Vika i Vova morali su se vratiti kod Anite Grigorjevne — da prenoće. Kad su stigli, ispred kuće već se okupilo cijelo selo.
— Vova, kad nabaviš materijal, reci, mi ćemo ti pomoći. Pogledaj, Peti smo za 2,5 mjeseca napravili pravi dvorac, — govorili su susjedi.
— Ali nemam novca za vas, ljudi, hvala vam na ponudi, — odgovorio je Vova s nelagodom.
— Što ti je? Misliš da ti nudimo pomoć zbog novca?
— Vika, kod tete Anite kuća je mala, a uskoro joj dolaze unuci. Pogledaj onu kuću s crvenim krovom — to je moja kuća. Moj muž je na službenom putu, a djeca su kod bake na mjesec dana. Hajde, provest ću te kroz kuću. Nećemo vam smetati, — ponudila je susjeda koju Vika nije ni poznavala.
Evo takvog paradoksa: rođaci su okrenuli leđa u ključnom trenutku, a ljudi s kojima Vika i njezin muž nisu ni razgovarali prije nesreće, bili su im najbliži.
Za dva mjeseca kuća je izgrađena od temelja, a mjesec dana kasnije muškarci su završili kozmetičke radove.
