Činilo se da sam bila sretna u braku, ali nismo dugo živjeli zajedno. Muž me napustio. Uzeo je sve naše ušteđevine za vlastiti stan i jednostavno pobjegao od nas. Ostala sam sama u unajmljenom stanu s šestomjesečnom kćerkicom u naručju.
Ne znam kako, ali moja svekrva, prva saznavši za to, došla je k meni u stan. Mislila sam da će se sada svađati sa mnom, ali čim je prešla prag, zapovjedila mi je:
– Spakiraj svoje stvari, preselit ćeš se s unukom kod mene.
Pokušala sam odbiti – bilo mi je jako neugodno. Sa svekrvom nisam živjela u miru već nekoliko godina. Nijedna od nas nikada nije čula od one druge niti jednu lijepu riječ. Bile su to stalne zamjerke i uvrede. A sada, saznajući za moju tešku situaciju, majka moga muža bila je jedina koja mi je pružila ruku pomoći. Čak je i moja vlastita majka rekla da za mene i moju kćer sada nema mjesta u njezinoj kući jer su već prenatrpani.
Moja starija sestra bila je protiv toga, stalno je sa svojom djecom živjela kod mame, a mama je cijeli život plesala kako sestra svira. Mama je uvijek podržavala mišljenje moje sestre.
– Hvala vam puno, Ljudmila Anatoljevna. Bit ću vam jako zahvalna, – jedva sam izustila.
Ovo je bio prvi put u mom životu da sam svekrvi rekla “hvala” od srca. U tom trenutku ona se pokazala jedinom osobom na koju sam se mogla osloniti.
– Ma pusti ti to! Pa niste mi vi tuđi, – rekla je i uzela svoju unučicu iz mojih ruku.
– Hajdemo, ljepotice. Mama neka spakira vaše stvari, a mi joj nećemo smetati. Hoćeš li živjeti kod svoje bake, sunce moje? Naravno da hoćeš. Baka će ti pričati priče prije spavanja, šetati s tobom, plesti tvoje pahuljaste kikice.
Slušajući nježne riječi svekrve, nisam vjerovala svojim ušima. Uvijek je govorila da dijete nije od njezina sina i da neće ni prići mom “nakazu”. Brzo sam spakirala sve svoje stvari koje su bile u stanu i te večeri preselili smo se kod svekrve. Ljudmila Anatoljevna oslobodila nam je svoju najveću sobu, a sama se preselila u malu.
Iznenađeno sam treptala očima; najmanje dobrote sam očekivala upravo od te osobe, a svekrva mi je rekla:
– Zašto tako gledaš? Dijete treba prostora, uskoro će puzati po cijelom stanu. A meni, jednoj, ne treba puno mjesta. Smjestite se, večera će biti za sat vremena.
Za večeru mi je ponudila kuhano povrće i meso uz riječi:
– Ti dojiš svoju kćerkicu. Naravno, ako želiš, mogu nešto ispržiti. Ali dijetalno je bolje za dijete. Ti odluči.
U hladnjaku je stajala cijela polica staklenki s različitom dječjom hranom.
– Već je vrijeme da našu ljepoticu počnemo prihranjivati, što misliš? Ako te ovaj asortiman ne zadovoljava, kupit ćemo nešto drugo.
Kaži mi, nemoj se sramiti – nasmiješila mi se svekrva.
Tu više nisam izdržala i rasplakala sam se. Njezina dobrota bila je toliko neočekivana da sam bila dirnuta do suza. Nitko nikada nije tako brinuo za mene i moju kćer kao ova žena, koju sam uvijek smatrala svojim najvećim neprijateljem. Čak je i ocu bila nebitna. Moji najbliži su se također odrekli nas, nezadovoljni što sam ih molila da kod njih živim.
Zagrlila me:
– Smiri se, mila moja, nema potrebe. Muškarci – svi su takvi, nepouzdani. Ja sam i tvog Nikolaja, tog tvog nesposobnog muža, sama podigla. Njegov otac ostavio me s djetetom i pobjegao s drugom kad je mom Nikolaju bilo samo devet mjeseci. Neću dopustiti da moja unučica na isti način odrasta.
Kada je mojoj kćeri napunila godina dana, slavili smo u troje: ja, kći i Ljudmila Anatoljevna – naša voljena baka i anđeo. Dok je moja kćer spavala popodnevni san, svekrva i ja pile smo čaj s tortom kada je zazvonilo zvono na vratima.
Ljudmila Anatoljevna otišla je otvoriti.
– Mama, upoznaj se: ovo je Natalija. Natalija, ovo je moja draga mama, Ljudmila Anatoljevna. Mama, htjeli bismo te zamoliti da nas pustiš da živimo kod tebe pola godine. Sada mi ne ide dobro s poslom, ne možemo više plaćati najam i moramo malo uštedjeti.
Čuvši glas svoga muža, počela sam se tresti. Bojala sam se da će ih svekrva pustiti, a nas s kćeri zamoliti da napustimo stan. Suze su mi odmah navrle na oči kad sam o tome pomislila.
– Odlazite odavde, oboje! Ostavite moj stan! I brzo pokupi ovu svoju djevojku. Ostavio si ženu s djetetom, opljačkao je i pobjegao bez prebijene pare, a nisi razmišljao na što će oni živjeti? Evo ti sad kazne. Idite, bezobraznici.
Shvatila sam koliko sam pogriješila u vezi sa svojom svekrvom i sada me sram zbog onih besmislenih svađa. Moja svekrva postala mi je ne samo druga majka, već prva.
