Nikad ne znaš kako će ti se život posložiti, ali uvijek se nadaš najboljem. Fjodor i Maša bili su u braku već pet godina, a za to vrijeme rodio im se sin Miša. Nedavno je napunio tri godine. Maša je ponovno bila trudna. Fjodor je shvatio da mora nešto mijenjati jer će s dolaskom još jednog djeteta novca kronično nedostajati. Našao je novi posao i počeo ići na rad u inozemstvo. Plaća je bila više nego pristojna, i to ga je jako radovalo. Do rođenja djeteta ostalo je nešto više od mjesec dana, ali Fjodor je morao otići. Maša je bila ljuta. Ali Fjodor joj je odgovorio: „Trebaju nam novci, i ja idem.”
Vratio se nakon mjesec dana. Kod kuće nije bilo nikoga. Nazvao je susjedu s kata. Na vratima mu se pojavila starija gospođa, Petrivna.
„Hvala Bogu da si došao. Stara sam već da bih čuvala djecu.”
„Kako to mislite?” – upitao je Fjodor.
„Tvoja žena je pobjegla, ostavila mi Mišu.”
„Maša je u rodilištu?”
„Više nije. Rodila je blizance i odrekla ih se. U bolnici te čeka poruka od nje.”
Fjodor, zbunjen, otišao je u bolnicu. Pozvali su ga u ured glavnog liječnika. Doktor mu je smireno ispričao cijelu priču, kako su molili njegovu suprugu da ne ostavlja djecu, ali ona je ostavila poruku za njega. Poruka je bila kratka:
„Oprosti, nisam se prijavila za to da budem majka troje djece. Odlazim, zbogom.”
Fjodor je bio u šoku. Poduzeo je sve moguće da uzme djecu iz bolnice. Nazvao je blizance Kolja i Tolja. Ali nije znao što sad s njima. Otišao je Petrivni po savjet.
„Sine, razumijem te. Koliko mogu, pomoći ću, ali čuvati bebe mi je previše. Na prvom katu živi djevojka s pedagoškim obrazovanjem, traži posao. Probaj razgovarati s njom.”
Fjodor je odlučio pokušati jer ionako nije imao izbora. Kada je pozvonio, otvorila mu je mlada djevojka, oko osam godina mlađa od njega.
„Da, znam tko ste, susjede, uđite.”
Fjodor je ušao u savršeno uredan stan. Mirisalo je na ukusnu hranu. Nataša mu je ponudila čaj, i on je rado prihvatio.
„Došao sam s prijedlogom. Sigurno ste već čuli da sam ostao sam s troje djece. Želim vam ponuditi posao. Dobro ću vas platiti, ali briga o bebama i starijem dječaku bila bi na vama.”
Nataša se uplašila, ali primamljiva plaća ju je nagovorila. Dolazila je rano ujutro i odlazila kasno navečer. Bilo je teško. Fjodor je ponovno morao na rad u inozemstvo, a Nataša je ostala sama s djecom. Kako je mogla, pomagala joj je Petrivna, dajući joj vremena za odmor i odlazak u trgovinu. Malo po malo, Nataša je zavoljela dječake.
Kada se Fjodor vratio s poklonima, pokušao je pomoći s djecom i dati Nataši tjedan dana odmora. Ali već nakon dva dana, Nataša se vratila jer više nije mogla bez djece. Miša ju je sve češće zvao mamom. Fjodor je opet otišao na rad u inozemstvo, a Nataša je skoro stalno bila u njihovom stanu.
Jednog povratka Fjodor je predložio Nataši brak i službeno skrbništvo nad djecom. Nataša je pristala. Smatrala je dječake svojima i nije mogla zamisliti život bez njih. Proveli su pet godina zajedno. Fjodor je davao vrlo malo novca i stalno bio odsutan. Nakon povratka s jednog putovanja, rekao je Nataši da je zavolio drugu i da odlazi.
„Nemoj mi uzeti djecu, propast ću bez njih,” molila ga je Nataša.
„Ne namjeravam ih uzeti. Ti si im zakonita majka. Ostavljam vam stan, ali obećaj da ćeš sinovima govoriti da imaju dobrog oca.”
Nataša je pristala, ali je postavila uvjet:
„Obećaj da se više nikada nećeš pojaviti, i djeca neće saznati tko im je otac.”
Kako bi zaštitila sebe i sinove, prodala je stan i kupila kuću u drugom dijelu grada. Djeca su rasla, pomagala joj u svemu, i ona ih je odgojila kao dostojne ljude.
Jednog dana, dok su svi bili kod kuće, Nataša je primijetila starijeg muškarca kako ulazi u dvorište. Prepoznala ga je i zgrozila se.
„Što ti radiš ovdje? Obećao si!”
„Promijenio sam mišljenje. Trebaju mi novci, vaša potpuna financijska podrška.”
Sinovi su se okupili iza nje.
„Mama, tko je ovo?”
„To je vaš otac,” odgovorio je Fjodor.
Dječaci su pogledali majku, koja se slomila od tuge.
„Mama, ti si naša jedina mama. Nitko nam drugi ne treba.”
Pratili su Fjodora do izlaza. Obitelj je ostala zajedno, ispunjena ljubavlju iz Natašinog velikog majčinskog srca.
