– Zašto ti treba taj vrt? Prodaj kuću i preseli se kod nas – nagovarala je Sonja svoju majku. Ljubov Vasiljevna razmislila je i pristala. Žena je stavila kuću na prodaju, brzo se našao kupac i kupio je. Prošao je tjedan dana, a Ljubov Vasiljevna još uvijek nije dolazila kod kćeri.
– Mama, dolaziš li kod nas, ili se nešto dogodilo? – zabrinuto je pitala Sonja.
– Oprosti, ali neću doći! – iznenada je rekla Ljuba.
Sonja nije razumjela što se događa. Ljuba je sanjala da njihova kuća na selu postane obiteljsko gnijezdo. Sa suprugom je cijeli život živjela u gradu, ali uvijek su maštali o velikoj kući na svježem zraku. Kada se rodio unuk, Ljuba je sanjala da će se jednog dana svi preseliti na selo i živjeti složno i sretno.
Međutim, njezini snovi nisu se ostvarili. Prije tri godine suprug je našao ljubavnicu deset godina mlađu od nje. Jednog dana došao je i rekao:
– Osjećam se staro s tobom. Odlazim, Ljuba.
To ju je duboko potreslo. Bila je naviknuta da sve rade zajedno. Kako star? Pa uvijek su vodili aktivan način života. Jednom tjedno, ljeti i u proljeće, išli su na piknik, vozili bicikle, išli na pecanje. Nakon razvoda, suprug je uzeo samo auto, a kuću je ostavio Ljubi. Stan u gradu pripadao je njoj, jer ga je naslijedila od majke.
U isto vrijeme, Sonjinom suprugu ponudili su dobar posao u glavnom gradu, pa su se preselili. Ljuba je ostala potpuno sama. Kuća koju je tako pažljivo uređivala više je nije veselila. Sve joj je postalo teret.
– Mama, prodaj kuću i preseli se kod nas. Zašto bi sjedila tamo sama? – nagovarala ju je Sonja svaki put kad su razgovarale telefonom.
Umorna od samoće, Ljuba je napokon pristala. Bilo joj je teško oprostiti se od svog sna, ali nije imala izbora. Na oglas za prodaju kuće brzo se javio mladić. Papire su brzo riješili, a Ljuba je s teškim srcem potpisala dokumente. Kad je već pakirala stvari za preseljenje kod kćeri, iznenada ju je nazvao Igor.
– Ljubov Vasiljevna, oprostite što vas uznemiravam. Ovdje Igor. Imamo nekih problema s dokumentima, biste li mogli doći? I čini se da ste zaboravili ostaviti ključ od šupe.
Ljuba se sjetila i krenula u selo da sve riješi. Igor nije bio sam.
– Upoznajte mog oca, Viktora Petroviča.
Dok je Ljuba pomagala otvoriti šupu i rješavati dokumente, započela je razgovor s Viktorom. Bio je vrlo ugodan čovjek. Ispostavilo se da je sin kupio kuću za njega. Nakon što je izgubio suprugu, dugo je sanjao o životu na svježem zraku. Bio je oduševljen kućom, a Ljuba mu se također svidjela. Pozvao ju je da zajedno proslave useljenje, jer je sin uskoro trebao otići.
Tako je Ljuba ostala na večeri, zatim i na noći, a potom i zauvijek.
