Još prije vjenčanja dogovorili smo se da ćemo živjeti za sebe i bez djece, jer djeca su velika odgovornost i to nije za mene. Moj muž je s veseljem pristao.
Tijekom tih 7 godina zajedničkog života oboje smo postigli dobre rezultate u profesionalnom smislu. Radimo na rukovodećim pozicijama, barem jednom godišnje putujemo na odmor u inozemstvo. Možemo si priuštiti skupu odjeću, ukusnu hranu i sve što duša poželi. Sviđa mi se takav život.
Međutim, nakon 7 godina, mog mužu je iznenada poželjelo dijete. Jer i ovako nam je sve bilo dobro. To nije za mene. Ipak, volim svog muža i ne želim ga izgubiti, pa mu ne mogu reći “ne”. Bojim se da će naći drugu ženu koja će s radošću roditi dijete, a toga ne želim.
Tako da je moj glavni zadatak sada zadržati muža u obitelji. Sviđa mi se život bez obveza i privrženosti. A što ako postanem majka? Prvo ću morati ostati kod kuće kad budem trudna, zatim neću moći ići na odmor jer ću imati bebu. Moj muž već ima dijete iz prvog braka, ali želi da imamo zajedničko dijete.
Ne znam što sada da radim? Ne želim mijenjati svoj život, a bojim se da ću ga odgurati od sebe. Za njega je to sada najvažnija stvar. Kako mu mogu odbiti?
Želim da sve bude kao prije. Ali mi smo se dogovorili. Zašto mijenjati uvjete dogovora? A 7 godina kasnije on je odlučio da sve može promijeniti. Pa ja sam svjesno izabrala takav život, zato sam ga na početku i upozorila. Što sada da radim? Kako zadržati obitelj i ne odustati od svojih principa?
