Bili su oduševljeni mjestom. Soba, tretmani, prehrana – sve na visokoj razini. Olga je već trećeg dana zaboravila na svoju nesanicu. Do devet navečer već je bila u krevetu.
– „Spavaj, Oljice, ja ću sići u predvorje, odigrati partiju šaha s dečkima i pogledati vijesti,“ govorio bi Igor, ostavljajući je samu.
Olga bi prespavala cijelu noć, a preko dana se znala i dodatno odmoriti. No ubrzo je primijetila da Igor posvećuje neuobičajenu pažnju svom izgledu, što prije nije bio slučaj.
Počela ga je pažljivije promatrati, posebno u blagovaonici. Primijetila je kako Igor krišom, misleći da ona ne vidi, baca poglede prema Tanji, njihovoj pedesetogodišnjoj susjedi za stolom. I Tanja nije propuštala priliku uzvratiti pogled.
„Zalutao je na starost, gad. Ili barem pokušava. Moram ga držati na oku,“ pomislila je Olga.
Jedne večeri, dok je Igor bio u kupaonici pod tušem, provjerila je njegov noćni ormarić. Našla je pakiranje viagre.
„E, priredit ću ti zabavno ‘sastanak’,“ pomislila je i zamijenila sadržaj kutije.
Kad je Igor izašao iz kupaonice, obukao se i s riječima: „Idem igrati šah,“ ostavio Olgu da spava.
Vratio se ujutro, izgledajući poput pretučenog psa. Odbio je ići na doručak.
Tamo se Tanja žalila prijateljici:
– „Upucavao mi se, obećavao nezaboravnu noć. ‘Zašto se usamljena žena ne bi malo zabavila?’, pomislila sam i pozvala ga k sebi. Došao je s bombonijerom i bocom crnog vina, glumeći frajera… A onda je svako pet minuta trčao na WC!“
– „Što ste očekivali, draga? Starost je starost. Želiš kao u mladosti, ali godine čine svoje. I naravno, sve u najgorem trenutku!“ rekla je Olga, okrenuvši se prema Tanji.
Od tog dana pa sve do kraja boravka u sanatoriju, Igor nije izlazio iz njihove sobe.
