Imala je dvoje djece – sina i kćer. Suprug je rano preminuo, pa se udala za drugog. Drugi suprug imao je sina kojeg je ona zvala „posinkom“. Njena djeca su odrasla, osnovala svoje obitelji i odselila se u različite dijelove zemlje. Nakon nekoliko godina preminuo je i drugi muž, pa je ostala sama. Posinak je također živio daleko.
Jednog dana njezin stariji sin došao je k njoj i rekao:
– Mama, prodaj kuću i preseli se k meni.
Žena je pristala, prodala kuću za dobar novac i preselila se, razveselivši pritom svoje unuke.
Jedne večeri, snaha je primijetila da svekrva ništa ne jede. Rekla je to suprugu, koji je zatim pitao majku:
– Mama, jeste li bolesni?
– Ne, sine, samo sam tužna.
– A što se dogodilo?
– Pa eto, dok sam putovala vlakom do vas, zaspala sam, a susjed iz kupea mi je ukrao sav novac od prodaje kuće i pobjegao.
– Sve do zadnje lipe?
– Sve!
– A od čega ćete sada živjeti?
Žena nije izdržala, spakirala svoje stvari i otišla kćeri. Tamo su je dočekali kako i priliči, s puno pažnje. Međutim, navečer je kći primijetila da majka plače i upitala je što se dogodilo. Baka je ispričala istu priču – i već sljedeći dan ponovno otišla.
Nije imala izbora, pa je otišla posinku. On ju je primio s najvećom radošću. I opet: navečer je baka bila tužna.
– Mama, što nije u redu?
– Ah, sine, ukrali su mi sav novac.
– Nema veze, mama. Prebrodit ćemo to.
Jednog dana baka je sjedila kraj prozora i gledala van, kada je primijetila veliki, lijepi kuću na kojoj je pisalo „Prodaje se“. Izašla je van, pronašla vlasnika i upitala za cijenu. Ispostavilo se da je kuća koštala točno onoliko koliko je baka dobila za prodaju svoje vlastite kuće.
Baka je kupila kuću i preselila se tamo zajedno s posinkovom obitelji. Kada su njezina djeca saznala što se dogodilo, shvatili su da ih je baka samo testirala. Shvatili su, ali bilo je prekasno.
