Zaljubio sam se u Nataliju na vjenčanju mog najboljeg prijatelja kad smo bili vrlo mladi. Vjenčali smo se godinu dana kasnije i oboje smo jako željeli imati djecu, ali nismo mogli zatrudnjeti.
Obratili smo se liječnicima, ali nisu pronašli nikakva odstupanja. Nakon deset godina pokušaja, odlučili smo posvojiti dijete. Naša kći Vasilina donijela nam je mnogo radosti, i jako smo je voljeli.
Jednog dana moja supruga rekla je da se ne osjeća dobro, pa smo otišli kod liječnika.
Oboje smo bili presretni kad su nam rekli da je moja supruga trudna. Na ultrazvuku su nam rekli da čekamo trojke.
Bio je to veliki šok, pogotovo zato što nitko od naših rođaka nije imao čak ni blizance. Zabrinuli smo se kako ćemo se snaći s troje djece i brinuti o njima.
Nazvao sam svoju majku kako bih je pitao ima li blizanaca ili višestrukih trudnoća u našoj obitelji.
Rekla mi je da je moj djed imao brata blizanca koji je otišao u inozemstvo i izgubili su kontakt s njim. Nisu mi pričali o njemu jer je mog oca to jako pogodilo, pa nisu željeli da znam nešto loše o našoj obitelji.
Nakon nekoliko mjeseci, moja supruga je rodila tri zdrava dječaka. Bili smo presretni što imamo kćer i tri sina te smo učinili sve što smo mogli kako bi imali sretno djetinjstvo. Bili smo velika, sretna obitelj, i još uvijek se jako volimo.
