Kuća je stajala na rubu grada.
Otac obitelji radio je do kasno u noć, a majka je cijeli dan obavljala razne poslove i kupovala. U kući je vrlo često ostajala samo njihova mala, šestogodišnja kćerkica.
Nekako su za to saznali lokalni zločinci i odlučili iskoristiti trenutak da opljačkaju kuću. Odabrali su odgovarajući dan, došli do vrata i pozvonili na interfon.
Iznutra se začuo dječji glas: “Tko je?”
“Poštar. Ima li netko od odraslih kod kuće?”
“Ne, samo ja i Vaša.”
“Vaša? Koliko imaš godina?”
“Imam šest, a Vaša je nedavno navršila godinu.”
Lopovima se činilo da su uhvatili lagan plijen.
Provalili su bravu i upali u kuću. Čim su ušli u hodnik, primijetili su u polumraku ogromnu priliku koja je jednog srušila na tlo i čvrsto mu se zubima uhvatila za vrat.
Drugi lopov, shvativši da se Vaša zapravo odnosi na ogromnog crnog ovčara, ostao je skamenjen od straha, nesposoban da se pomakne.
Ispostavilo se da ovčar najviše sluša svoju malu gazdaricu i, čim je obavio svoju dužnost, na njezinu zapovijed “čuvaj”, sjeo pored lopova i čekao daljnje upute. Lopovi su tako stajali kao ukopani dok nije došao otac obitelji i pozvao policiju.
