Moj bivši muž napustio me i otišao drugoj ženi. Vjerojatno mislite da plačem. Ne, ne plačem. Moj bivši muž ima 60 godina, a ja 58. Sjedila sam i razmišljala. I shvatila nešto važno: sve ove godine živjela sam pogrešno.
Često me pitaju imam li nekoga u životu. Nemam želje ulaziti u nove veze. Moja najveća greška bila je ta što nisam voljela sebe. Brinula sam o mužu, o djeci, bila im na usluzi. Htjela sam biti dobra supruga. Smatrala sam da trebam kuhati, prati, slušati, popuštati, biti poslušna. Ali pogriješila sam: to nikome nije trebalo.
Žena treba biti pomalo egoist. Potrebno je zahtijevati, izražavati svoje želje. Kažu da je muškarac glava obitelji. Nemam ništa protiv. Muškarac sebe vidi kao kralja, a ženu kao sluškinju. Ali zaboravlja jednu važnu stvar, a to je da pored kralja mora biti kraljica.
Sve sam svoje vrijeme posvećivala mužu. Zaboravila sam na sebe, svoje interese. A uvijek treba imati svoj život, svoje hobije. Tada bi bilo više poštovanja i straha da te izgubi.
Ako je odlučio otići, treba ga pustiti. Nema potrebe moliti ili tjerati ga da ostane. Ne treba ga preklinjati da bi se sačuvala obitelj ili zbog djece. Nije bitno što će drugi misliti. Ako je otišao, treba izdahnuti i uživati u životu.
I najvažnije, ne treba ga oprostiti ako se vrati i zatraži. Nije zaslužio oprost. Sam je odlučio otići i treba preuzeti odgovornost. Onaj tko izda jednom — izdat će i drugi, treći put. Ne savjetujem započinjati nove veze samo da ne biste ostali sami. Ne bojte se samoće. Samoća ima svoje prednosti.
Kao prvo, slobodni ste, možete raditi što god poželite, kao drugo, živite samo za sebe, uživate u svakom danu. Bolje je ostati sam nego biti prazno mjesto ili sluškinja.
