Ova se priča dogodila u jednom provincijskom gradiću tijekom vožnje lokalnim autobusom. Priča žene koja je svjedočila događaju brzo se proširila internetom, dirnuvši tisuće čitatelja do suza.
„Autobus je bio poluprazan, a ja sam promatrala putnike. Na jednoj od stanica ušla je starica, otprilike osamdesetih godina, i sjela na slobodno mjesto. Potom je izvadila rupčić i počela ga odmotavati.
Naravno, unutra su bile kovanice. Starica je izbrojala 5 kuna u kovanicama, dočekala svoju stanicu i pružila novac vozaču, zamolivši ga da stane. Sve je izgledalo uobičajeno.
No, vozač nije uzeo novac! Štoviše, izvadio je svoj novčanik, zamolio baku da ga pričeka nekoliko minuta i iskočio iz autobusa. Otrčao je do najbliže trgovine i vratio se s vrećicom u kojoj su bila 4 pakiranja mlijeka, 2 pakiranja vrhnja, kruh, tjestenina, meso…
Prišao je baki i pružio joj vrećicu. Starica je počela odbijati, govoreći da joj mirovina pokriva za kruh i slično… Ali na kraju joj je vozač rekao:
-Ako ovo ne uzmete, odmah ću ovu vrećicu baciti!
Starica je zaplakala gorkim suzama, počela mu iskreno zahvaljivati i poželjeti mu sreću… Zatim je mladić uskočio natrag u kabinu, i tu je jedna četrdesetogodišnja putnica počela glasno negodovati: — Je li vrijedilo trošiti vlastiti novac i još nas zadržavati zbog obične zahvale?
Čuvši to, vozač se okrenuo, otvorio vrata i poslao tu ženu van, rekavši:
-Zbog takvih kao što ste vi, stariji ljudi smatraju da je sva mladež nepristojna i bezdušna, jer svoju djecu učite samo licemjerju i sebičnosti!
Žena, crvena kao rajčica, izletjela je iz autobusa poput čepa iz boce šampanjca.
Bravo, mladiću! Da je više ljudi poput tebe!“
Što mislite o ovom potezu vozača autobusa?
