Nekoliko tjedana nakon našeg vjenčanja svekrva je dovela muža u kuću. I još s dvoje djece.
Muž i ja morali smo se preseliti. Prije tjedan dana bio je moj rođendan. Odlučili smo ga proslaviti u našem stanu i pozvati rodbinu. Naravno, svekrva je također bila pozvana.
Počela sam pripremati sve za svečani stol unaprijed. Muž mi je puno pomogao. Donio je sve namirnice i obavio čišćenje. Meni je ostalo samo pripremiti hranu – narezati salate, ispeći piletinu s krumpirom, pripremiti sendviče i hladna predjela.
Čak sam stigla ispeći tortu. Budući da je bio radni dan, goste smo pozvali za osam sati. Sat vremena ranije, muž me pokupio s posla i krenuli smo kući. Kad smo ušli u stan, tamo je već bio ručak u punom jeku.
Svekrva, njezin muž i njegova dva derišta uništavali su u četiri grla sve što sam pripremila. Ostala sam nijema od šoka zbog takve drskosti. A drugi gosti? Čime ću ih sad poslužiti? Od očaja sam počela plakati.
“Pa napokon ste stigli. A mi smo već pojeli piletinu, samo još ne možemo pronaći tortu. Igor je došao gladan s posla, pa smo odmah odlučili doći k vama u goste. Zašto bih ja kod kuće kuhala, kad se ionako svi okupljamo na slavlje?” mrzovoljno je rekla svekrva.
Skinula sam kaput i otišla u kupaonicu da plačem. Čime ću sad poslužiti svoje goste? Svekrva je to namjerno učinila. Znala je da smo pozvali goste. Kroz vrata kupaonice čula sam kako muž viče: “Mama! Daj mi odmah ključeve od stana i svi se gubite iz moje kuće!”
Zalupila su se ulazna vrata. Zatim sam čula kako muž razgovara s nekim telefonom. Kad je završio razgovor, pokucao je na vrata kupaonice: “Dovedi se u red. Idemo u restoran. Blizu je.”
Dok smo išli, muž i ja smo telefonom preusmjeravali goste u restoran. Proslava je prošla savršeno, iako smo je organizirali improvizirano.
