A kada sam saznala strašnu istinu, shvatila sam da sam postupila ispravno. Moja baka me učila da s mužem treba biti poštena i dobra. Ona i djed su proveli dugi zajednički život, neka im je vječna slava.
Ah, bako, bako. Vremena su se promijenila. Jako su se promijenila… Ono što se može povjeriti samo sebi shvatila sam kada me dečko napustio. Još u sveučilištu.
Nakon sveučilišta zaposlila sam se u firmi svog školskog prijatelja. Njegova firma se bavila proizvodnjom namještaja. Pretežno sam obavljala dužnosti računovodstvene, iako sam po obrazovanju ekonomist. No, ponekad je trebalo rješavati i zadatke vezane uz struku.
Dobro su mi plaćali. Godinu dana nakon završetka školovanja udala sam se i rodila sina. Provela sam u rodiljnom dopustu propisani rok, poslala dječaka u vrtić i vratila se na posao.
Kako se ispostavilo, firmi su došla teška vremena. Prijetilo joj je bankrotstvo. Planirano je smanjenje broja zaposlenih. Na listi kandidata za otkaz ja sam bila prva. Znala sam da ću moći izvući firmu iz krize (ne sama, naravno, nego uz pomoć svog plana djelovanja).
Porazgovarala sam s vodstvom firme, ponudila im svoj plan izlaska iz krize. Uspjeli smo, firma je ponovno počela donositi profit, a mene su unaprijedili na poziciju. Istovremeno su mi povećali plaću pet (!) puta.
Mužu sam rekla za povećanje plaće, ali konkretnu svotu nisam navela. Prošlo je devet godina. Veliki dio svoje plaće odnosila sam u banku. Štedjela sam za stan sinu. Pri tom me savjest uopće nije mučila. Jer sam štedjela novac za sina.
I evo, prije nekoliko mjeseci saznala sam da muž, kako se ispostavilo, ima ljubavnicu i trogodišnju kćer. Prošla sam bez psovki i vikanja. Mirno sam podnijela zahtjev za razvod. Moj bračni život završio je. I to što nisam poslušala bakine savjete i nisam se povjerila mužu sada mi je jako pomoglo.
Financijska “jastučić” koju sam prikupila u banci pomogla mi je bezbolno proći kroz razvod. Danas sam slobodna žena sa svojim stanom. Imam posao s dobrom plaćom. Imam sina. I muž mi nije potreban.
