Prva trudnoća bila je neuspješna. Druga trudnoća bila je još gora. Nakon operacije dobila sam strašnu dijagnozu — više nikada neću moći imati djecu.
Naša tuga tada bila je neizmjerna. Oboje smo teško podnosili tu vijest. Počeli smo živjeti samo za sebe, stjecati imovinu. No, sada nam je trideset. Imamo sve što nam je potrebno: stan, vikendicu, dva automobila. Dva puta godišnje putujemo u inozemstvo, ali u životu nam je uvijek nešto nedostajalo. Saša je prvi predložio posvojenje.
„Mila, što misliš da uzmemo dijete iz doma? Svi imaju djecu, svi pričaju o kolicima, biciklima i crtićima… I meni se želi odgajati dijete.“
„Saša, i ja sam razmišljala o tome, ali nisam znala kako da ti to predložim. A što želiš? Dječaka ili djevojčicu?“
„Svejedno mi je, ali možda bih više volio djevojčicu. Želim je odgajati kao princezu.“
„Dogovoreno. Pristajem.“
Počeli smo skupljati dokumente. Naša financijska situacija omogućila nam je da brzo dobijemo dozvolu za posvojenje. Konačno je došao taj svečani dan kada smo otišli u dječji dom. Nismo se nadali novorođenčetu, jer je čekanje dugo, ali tamo je bilo puno starije djece. Djeca su se igrala na igralištu, pa smo ih promatrali sa strane. Odjednom sam osjetila da me netko vuče za suknju.
Spustivši pogled, ugledala sam djevojčicu, plavušu s pjegicama. Izgledala je kao da ima tri-četiri godine. Nasmiješila se i pitala: „Teta, jeste li vi moja mama?“ Srce mi je stalo. Nisam znala što da odgovorim, ali suze su mi potekle niz obraze, a riječi su mi same pobjegle s usana: „Da, draga, tata i ja smo došli po tebe!“ Saša ju je podigao, i krenuli smo prema ravnatelju doma.
Zvao se Aleksej Pavlovič. Kad nas je vidio s tom djevojčicom, s tugom je odmahnuo glavom i zamolio odgojitelja da dijete odvede natrag. Nas je pozvao u ured na razgovor. „Razumijete, ovdje je situacija složena. Ta djevojčica nije sama.“
Prekinula sam ga: „Nema veze, uzet ćemo oboje! Ima brata?“
„Ne, ima dvije sestre. One su trojke. Hoćete li sve tri?“ Saša i ja smo iznenađeno trepnuli. Tri iste princeze? Je li to moguće?
„Njihova mama bila je vrlo mlada kad je zatrudnjela. Njezin organizam nije izdržao trudnoću s trojkama: djeca su spašena, ali ona nije. Nitko nije želio preuzeti tri bebe odjednom. I ne smijemo ih razdvajati.“
„Nama su potrebne sve tri!“ Saša je sigurno rekao i ustao. „Idemo, pokažite nam sve tri! Kako se zovu?“
„Maša, Daša i… Saša — imenjakinja vašeg imena.“
Požurili smo upoznati princeze. Odmah su nas prihvatile kao svoje, zasipajući nas pitanjima i pričama. Nekoliko dana kasnije nas petoro otišli smo zajedno u potragu za novim, većim stanom, jer za našu sada već mnogobrojnu obitelj treba puno mjesta!
