Bila sam jedina tužna na ovom vjenčanju jer sam znala tko mi je sada snaha. Mislim da će me mnoge majke razumjeti: što sve ne bismo učinile kad vidimo da naš sin izabire lošu ženu, i kad to dobro shvaćamo.
Možda sam pretjerala u pokušaju da zaštitim sina od njegove loše žene, no nije pomoglo — sada oboje ne žele imati kontakt sa mnom. Želim ispričati cijelu priču kako biste razumjeli da nisam tako loša svekrva i zašto sam se uopće umiješala u sinov brak. Možda mi netko može dati savjet što sada činiti i kako se izvući iz ove situacije.
Imam dva sina. Stariji je odlučio oženiti se odmah nakon vojske. Živimo u malom gradu, gdje svi sve znaju, i odmah sam saznala sve o prošlosti djevojke koju je moj Roman izabrao: voljela je izlaske, slabo je učila i jedva završila školu, i bilo je još mnogo toga što nije bilo baš lijepo. Priznajte, dame, tko bi takvu ženu želio za svog sina?
Roman je doveo tu Elenu u naš dom, a ja sam odmah osjetila nelagodu prema njoj: imala je puna usta žvakaće gume, i izgledalo je kao da ne želi razgovarati sa mnom. Nakon toga sam sinu rekla da ne želim da se ta Elena više pojavljuje kod nas.
Što sam mogla kad sam saznala da su mladi podnijeli prijavu za vjenčanje i već rezervirali restoran za proslavu? Sve su platili njezini roditelji jer su bili sretni što je njihova “divna” kći barem za nekoga dobra. Kako su živjeli mladi? Loše. Iznajmljivali su stan i svađali se čak i prije braka. Snaha nije napustila stari život, voljela je izlaziti s prijateljima do kasno, a Romana nije pozivala sa sobom.
Stan im je uvijek bio prljav. Posvađaju se, ona izbaci Romana van, a on dođe k meni ljut i utučen. Naslutiš — od ovoga ništa neće biti. Počeo je imati probleme na poslu. Koliko će to trajati? Svaki dan sam zvala Romana i molila ga da se opameti dok je još mlad. Jer, ima loš život u braku, a ja želim unuke. Na kraju su se ipak razveli, nisu mogli dugo živjeti zajedno.
Poslije je moj sin upoznao drugu ženu. Poznajem njezinu obitelj, dobri su ljudi, pa sam mislila da je i ona dobra. Ali, prerano sam se radovala jer se bivša snaha opet pojavila. Počela se pravdati da je sve shvatila, naučila lekciju i da će sada biti dobra žena. Moj Roman joj je ponovno povjerovao. Vratio joj se.
Opet su podnijeli prijavu. Uskoro je vjenčanje, a moj sin i ja komuniciramo samo kratko telefonski; rekao mi je svoje planove, ali me na vjenčanje kategorički ne poziva. A iskreno, i ne bih željela tamo ići, ali sama činjenica — zar sam potpuno isključena iz njegova života?
Ne volim svoju snahu, to je jasno, ali volim svog sina, ja sam mu majka. Samo sam mu htjela dobro. Je li moguće da zamijeni svoju rođenu majku za neku tuđu ženu? Iskreno, očajna sam. Prvo me ne zove na vjenčanje, a onda mi ni unuke neće pokazati. Možda sam pretjerala, ali ja ostajem majka, najbliža osoba svom sinu.
