Vijest o skoroj svadbi kćeri jako je obradovala Karinu, no ta radost nije dugo trajala, jer je ubrzo saznala da je njezina kći odabrala dečka iz bogate obitelji. Bilo je jasno da će teško izbjeći osudu i podsmijeh budućih tazbina.
Gotovo godinu dana do dogovorenog datuma vjenčanja, Karina je radila dva posla kako bi kćeri pružila što više. Na susretu s budućim tastovima Karina je shvatila da je bila u pravu u vezi s njihovim predrasudama i podsmijehom.
-Vjerojatno dugo niste ništa jeli kad ste tako navalili na hranu. Samo slobodno, uživajte. Takvu teletinu više nećete probati – govorili su joj, – usput, kako vam se sviđa interijer naše kuće? Sve naše namještaj je isključivo dizajnerski rad.
Približavao se dan vjenčanja. Pripreme su bile u punom jeku. Kao vjenčanicu, Karina je s kćeri odabrala jednostavnu, minimalističku haljinu koja im je odgovarala i po budžetu, što je bilo važno. Napokon je došao taj dan.
Tastovi nisu propuštali nijednu priliku da podsjete sve kako, da nije bilo njih, proslave ne bi bilo. Zapravo, Karina je platila mjesta za sve svoje goste, kojih je, naravno, bilo 10 puta manje nego mladoženjinih.
Kad je došlo vrijeme darivanja, roditelji mladoženje prišli su mikrofonu i s ponosom izjavili: – Dragi naši, poklanjamo vam bon za narudžbu namještaja kod poznatog dizajnera. Možete naručiti krevet, ormar, noćni ormarić i još mnogo toga od njega. Roditelji mladoženje sjeli su uz gromoglasan aplauz. Karina je prišla mikrofonu i tada su se svi gosti iznenada okrenuli od nje, nastavili su sa svojom večerom, jer nitko od nje nije očekivao dobar poklon.
– Serežana, darujem ti ono najvrijednije što imam – svoju kćer. Čuvajte jedno drugo! Volite se i podržavajte u teškim trenucima i tada će vam sve uspjeti. Također, željela bih vam uručiti ove ključeve kako biste imali gdje staviti namještaj koji su vam darovali tvoji roditelji.
Tu su i gosti i tastovi ostali bez riječi. Ova priča je jasan primjer da ne treba gledati cijenu poklona, već ono što je taj poklon značio osobi koja ga daruje.
