Mi smo sasvim obična prosječna obitelj. Ja sam po struci lingvist-prevoditelj, a moj muž je liječnik hitne pomoći. Ne mogu reći da zarađujemo puno, ali sasvim dovoljno za život. S rođenjem našeg prvog djeteta u našoj obitelji su se pojavili privremeni financijski problemi. Vidjela sam da je mužu teško nositi sve na svojim plećima. Uspjela sam dogovoriti s upravom da radim na daljinu. Tako je bilo lakše. Nisam trošila puno vremena na put. Imala sam gotovo slobodan raspored. Jedini problem bio je taj što sam ponekad morala ostaviti sina nekoliko sati bez nadzora. Moja mama živjela je u drugom gradu, muž je radio, a jedina pomoćnica bila je moja svekrva. Moj radni dan počinjao je u 10 sati. Zamolili smo Marinu Aleksandrovnu da dolazi po sina u 10 sati na nekoliko sati, da mogu završiti posao prije ručka. Ona je živjela vrlo blizu, nije joj bilo teško. Pristala je, ali očito nije sve razumjela.
Isprva je dolazila u 9 sati, kako bi “imala vremena pripremiti doručak mužu”. Zatim je počela dolaziti pola sata ranije, pa kasnije već u 8, a onda je počela kucati na vrata već u 7 ujutro, dok smo još spavali.
– Marino Aleksandrovno, moj radni dan počinje za 3 sata. Nema potrebe da tako rano dolazite po unuka, – govorila sam.
– A ti počni ranije od drugih, stići ćeš više i više zaraditi, – odgovarala je svaki put.
Kad bih završila posao do ručka i zvala je da mi vrati sina, odbijala je. Jednom sam tako čekala do večeri. U to vrijeme moj sin bi se obično već spremao za spavanje. Obukla sam se da odem po sina, ali muž me preduhitrio. Od nas do njegove majke bilo je samo 10 minuta hoda, ali njega nije bilo već oko 40 minuta. Nije se ni na pozive javljao. Više nisam mogla sjediti kod kuće. Otišla sam po njega. Kad sam stigla, vrata su, na moje iznenađenje, bila otvorena. Još s praga čula sam povike svekrve.
– Ne, ti ne razumiješ, njemu će biti bolje sa mnom. Zašto mu je potrebna majka ako nas dvoje imamo? Ona ionako nema pojma o odgoju djeteta. Hajde da budemo realni, dječaku će objektivno biti bolje sa mnom.
– Što to govorite, Marino Aleksandrovno, – uletjela sam u kuhinju. – Maksik više nikad neće doći kod vas, – rekla sam i izašla iz njene kuće sa svojim sinom.
Muž mi je još dugo pokušavao nešto objasniti putem, ali nisam ga slušala. Nakon tog incidenta, moj sin više nikad nije ostajao nasamo s bakom.
