Porod je prošao bez komplikacija. Djevojčice su se rodile zdrave i snažne. Dvije ljepotice.
- Tatjana, imate puno mlijeka. Biste li mogli nahraniti dječaka? Majka ga se odrekla, a mi ga trebamo nekako zadržati dok ga ne pošaljemo u dom za djecu, – obratila joj se liječnica u rodilištu.
- Naravno, nahranit ću ga! “Kakva gadura, kako se mogla odreći takvog ljepotana”, mislila je Tatjana gledajući kako je dječačić, nakon što se najeo, zaspao u njezinim rukama. Od tog trenutka Miško, kako ga je Tatjana nazvala, ostao je s njom. Ležao je pored njezinih kćeri, mirno hrčući.
- Tatjana, možda ga uzmemo k sebi? – pitao je Stas kada mu je žena ispričala o dječačiću.
- A hoćemo li uspjeti? Strah me je, dragi.
- Uspjet ćemo! Gdje su dvoje, bit će i troje. I mi ćemo ti pomoći s Nastjom.
Ispraćati Tatjanu s troje beba izašlo je cijelo osoblje rodilišta. A dočekalo ih je još više ljudi. Rođaci, prijatelji, kolege. Čak je i vlasnik Stasove tvrtke došao. - Dodijelili smo vam petosoban stan u novogradnji. Trenutno je u fazi renovacije. Također ćemo ga opremiti o trošku tvrtke, – rekao je on Tatjani i Stasu.
- Hurra! Imat ću svoju sobu! – radovala se Nastja.
Prošle su godine. Nastja je već udata. Sestra blizanke studiraju na fakultetu ekonomije, kao mama. A sin studira na tehničkom fakultetu. Za građevinskog inženjera. Krenuo je očevim stopama.
