– Nemoj ići!
Sin ju je tiho ispraćao – bio je stariji, odrasliji od sestre za cijelu godinu i pol.
Dva dana kasnije saznala je da u susjednom gradiću traže medicinsku sestru za jedno od odjeljenja. Primili su je. Uspjela je kupiti staru kućicu na rubu grada. Na kredit. Sve to vrijeme bila je poput buldožera: nema povratka, samo naprijed, ne misleći na poteškoće. Pribrala se tek kad je kamion otišao, ostavljajući za sobom taložeću prašinu, a u sobici s niskim stropom – toranj od stvari. Kad je podigla kantu čiste, ukusne vode iz bunara. Kad je naložila peć i kuća se napunila toplinom. U toj maloj, staroj kući morali su biti sretni!
Sreće je bilo puno: sunce u malom prozoru, jutarnje kupanje u rijeci, topli trijem na kojem je bilo ugodno stajati bosim nogama, prvi izdanci kopra i mrkve u vrtu, kava za doručak. I nije bilo važno što je kava bila najjeftinija, instant, a za večeru jednostavna tjestenina.
Ali duša je bila mirna. Čuvala je njihov mali svijet od oca koji je pokušavao vratiti obitelj, sjećajući se uplakane kćeri. Nikada! Nakon mjesečnih uplata banci, novca je ostajalo malo, ali nakon nekoliko mjeseci “ušla je u kolotečinu”, počela je planirati ostatke plaće i za hranu i za stvari. Naučila se oslanjati na sebe, ne kukati, samo ići naprijed. A djeca su dovukla beskućnog psa. Štene, već tinejdžer, jedva je stajalo na nogama, drhtalo od slabosti i gledalo je gnojavim očima. Popio je dva gutljaja toplog mlijeka i pao. Nakon 10 minuta dobio je snagu i još nekoliko gutljaja. Preživio je. Onda se pojavila mačka. S izgorenim ostatcima brkova. I ona je preživjela. Svi su preživjeli.
Gotovo odmah, čim je shvatila da čvrsto stoje na nogama, da će na jesen imati svoje povrće, posadila je jabuku. Oduvijek je vjerovala da, ako imaš svoju kuću i komad zemlje, obavezno moraš imati i jabuku.
– Koju želite? – pitala je žena koja je prodavala sadnice.
– Ne znam, – odgovorila je i nasmiješila se.
– Uzmite ovu.
Nosila je kući grančicu i nije ni slutila da će se svi kroz nekoliko godina diviti medeno prozirnim jabukama, od kojih se prave jako ukusna šarlota i nevjerojatno mirisni pekmez. Jedan od kutaka dvorišta pokazao se začaranim: unatoč sunčanosti i otvorenosti, bio je prekriven zelenim mahovinom. Grane maline tu su postajale neprirodne i sušile se, kao da su posađene u pijesak Sahare, a ne u gnojenu i zalivenu zemlju. Sadnica je tri godine stajala tamo u stanju dubokog sna, zatim je izrasla ogromna grana na tankom stablu i osušila se. Plakala je nad njom kao nad bliskom osobom, a zatim je posadila šljivu.
Grančica šljive, oporavivši se nakon glasnog i napučenog trga, gdje su je izlagali na opći pregled, popila je puno ukusne bunarske vode, osvrnula se, vidjela oko sebe zeleni tepih od mahovine i uzviknula:
– To je to!
Treće godine života nagradila je s desetak prvih plodova, a za vrijeme hladne zime s malo snijega smrznula se. Ali nije se osušila. Sljedeće ljeto narasle su debele grane na posljednjem živom dijelu debla, a druge godine toliko je otezala šljivama da su se svi čudili, ne zaboravljajući pri tome napuniti svoje džepove ogromnim, čvrstim i slatkim plodovima.
Dobili su joj i sadnicu trešnje:
– Ako je ne uzmeš, bacit ćemo je.
Posadila ju je. Za tri godine trešnja se pretvorila u stablo, ali je slabo rađala. Prišla mu je rano u proljeće s sjekirom, stajala …
– Dobro, živi.
U kolovozu je stablo bilo prekriveno velikim, mat-blistavim plodovima na suncu, sa stranama boje cikle, i svi su se opet čudili, ne zaboravljajući pljuvati koštice. U njezinom životu više nije bilo muškaraca. Sav muški posao u kući preuzeo je sin. I nikada, koliko god joj bilo teško, nije zažalila zbog prošlog života. Mir, sreća i spokoj u maloj staroj kući bolji su od života s pijanicom u stanu s pogodnostima. To zna bolje od ikoga.
Danas si ujutro kuha skupu kavu. Najbolju. To joj djeca kupuju. A s šalicom u ruci voli stajati kraj velikog prozora. Nema više onih malih prozora, kao što nema ni starog kućerka s niskim stropovima. Jer kuća je sada drugačija: nova, s velikim prozorima. Drugi pas sada leži na toplom trijemu, a u fotelji s druge strane je mačka… Ali ista stabla procvjetat će ovog proljeća, obradovati sve slatkim jabukama, ogromnim šljivama i hrpom bordo trešanja. A ona će kuhati pekmez i peći šarlotu. I kuća će mirisati na vaniliju, cimet i sreću…
