Jednog dana, razredni kolega gurnuo je Janu u leđa, i ona je pala na koljena. Svi su se nasmijali – već po tko zna koji put.
— Ti si kći služavke. Ne ponašaj se kao da si nam ravna.
Jana je jedva zadržavala suze. Mrzila je dan kada joj se majka zaposlila kao kuharica u njihovoj školi. Jana se nije mogla uklopiti u novo društvo. Glavna “krivnja” ležala je na bahatoj ravnateljici koja je omogućila djeci zaposlenika da besplatno pohađaju elitnu školu. Bogata i drska djeca nisu se sramila svojih riječi: odmah su jasno dala do znanja da nemaju namjeru družiti se s nižim slojevima društva.
A Janina mama nije htjela ništa slušati.
— S takvom diplomom primit će te na bilo koje sveučilište. Ako nemaš prijatelja, nije važno. Trošit ćeš više vremena na učenje.
— U prošloj školi bila sam odlikašica, koliko sam samo imala diploma. A ovdje imam samo trojke i četvorke. Dođi k sebi!
Bilo je uzaludno. Ruganja su postajala sve grublja, a zaposlenici škole pravili su se da ništa ne primjećuju. Posljednja kap u čaši Janina strpljenja bio je razbijeni mobitel na koji je štedjela cijelo ljeto. Tog dana djevojčica je izašla iz škole i krenula lutati gradom. Dugo je gledala u valove koji su pljuskali o obalu. A onda ju je netko uhvatio za ruku i naglo povukao prema sebi.
— Jesi li poludjela? – vikao je neznanac. — Što si namjeravala učiniti?
— Pusti me, ili ću pozvati pomoć.
— Ne. Idemo tvojoj mami. Gdje živiš?
— Kakve veze ima? Mama je ionako na poslu.
— A tata?
— Nemam tatu.
— Idemo tvojoj mami.
— Ne, ne želim je vidjeti! Ona je kriva za sve.
— Daj mi mamin broj: nazvat ću je da dođe.
— Radi što hoćeš, ali nemoj reći da te nisam upozorila.
— Idemo u kafić. Pričekat ćemo je tamo.
Za oko 40 minuta u kafić je uletjela preplašena žena. S strahom u očima gledala je oko sebe. Muškarac ju je pozvao.
— Ja sam Pavle.
— Nina, — s kćeri je sve bilo u redu. Hvala Bogu.
— Razumijem da se miješam u nešto što nije moja stvar.
Ali po svom poslu znam da ste vi krivi za ovo.
— A gdje radite? — upitala je Nina.
— Sudski vještak. Poduzmite nešto. Inače će biti gore. Svojim ponašanjem skoro ste Janu doveli do bolnice. Mislite li da su joj tamo potrebne sve te diplome? Prebacite Janu natrag u staru školu i obavezno je odvedite psihologu.
Pavle je otišao, ostavivši majku nasamo s kćeri. Razgovarale su o svemu: Jana je ispričala sve što joj se događalo tih mjeseci. Ženi je bilo neugodno i posramljeno. Sve je završilo dobro: Jana se vratila u staru školu, počela dobivati petice i čak pobjeđivati na olimpijadama. Što se tiče Nine, počela je više zanimati se za život svoje kćeri.
