Čim je izašla, odmah sam skupila sve njene stvari, iznijela ih pred vrata, a mužu sam poslala poruku da, ako želi živjeti sa mnom, mora birati: ili ja ili njegova majka. Ja sam Olesja, muž se zove Vladimir, upoznali smo se, zaljubili, vjenčali i odlučili da nam treba stan. Zašto bismo plaćali najamninu nekom neznancu kad možemo uzeti stan na kredit i plaćati za vlastiti dom?
Tako smo i učinili, ali nam nije bilo dovoljno za predujam, pa smo odlučili zamoliti roditelje. Moji su dali koliko su mogli, a Svjetlana Petrovna, tako se zove majka mog muža, rekla je da će prodati vikendicu i dati nam novac. Tako je i učinila. Vlastitim rukama smo renovirali stan, pomogao nam je moj tata, koji je bio građevinski radnik. Kad je renovacija završena, uselili smo se u svoj stan i bili presretni.
Ali jednog dana nazvala me svekrva i rekla da dolazi. Mislila sam da dolazi u posjet, pa sam stavila patku u pećnicu, ali nije bilo tako. Moja svekrva je stigla s koferima i rekla da i ona ima pravo na ovaj stan jer je prodala vikendicu i dala nam novac, te da će sada živjeti s nama. Pomislila sam, dobro, neka živi, ali pogriješila sam.
Večerom sam pripremala obrok za sljedeći dan, jer kad bih se vratila s posla, nisam imala snage ni jesti, a kamoli kuhati. No primijetila sam da, kad bih se vratila kući, ne bih našla pripremljenu hranu.
Kad bih je upitala, svekrva bi odmah počela vikati da mi je žao dati joj tanjur nekakve “splačine”. I tako je bilo gotovo svaki dan. Zatim sam primijetila da kopa po mojim osobnim stvarima. Kad sam joj to rekla, odgovorila je da u takvom donjem rublju sigurno varam muža i da ćemo se uskoro rastati, a stan će se morati podijeliti.
Više nisam mogla to trpjeti. Govorila sam mužu, a on bi odgovorio: “Što ti je žao? Nemamo djece, neka živi.”
Jednog dana nisam otišla na posao, unaprijed sam kupila bravu, pozvala majstora i čekala kad će svekrva izaći iz stana. Čim je izašla, s majstorom sam se vratila u stan, pokupila njezine stvari i iznijela ih pred vrata. Mužu sam poslala poruku da, ako želi živjeti sa mnom, mora birati: ili ja ili njegova majka. Svekrva je ušla u zgradu, vidjela svoje stvari i nazvala sina, počela ga učiti kako živjeti, govoreći da sam loša žena i da se moramo razvesti.
Nisam čula što joj je rekao, ali očito joj se nije svidio odgovor. Muž me nazvao i rekao da me voli i da želi živjeti sa mnom, a njegova majka se vraća u svoj stan.
Prošlo je neko vrijeme, sada imamo sina, a svekrva ne razgovara s nama. Tužila nas je i želi dobiti dio stana.
Vova joj je rekao da, ako ne povuče tužbu, neće više razgovarati s njom, ali svekrva nije htjela poslušati svog sina. Moji roditelji su, vidjevši situaciju, uzeli kredit i dali nam onoliko koliko je svekrva dala za stan. Pred svjedocima smo joj vratili novac.
Muž ne razgovara s njom, a ni ja. Nedavno se teško razboljela, nazvali su nas iz bolnice, doktor je htio razgovarati s rodbinom, ali muž je odbio doći. Meni ju je bilo žao, ali ne miješam se u njihove odnose. Svekrva je posijala vjetar, a sada žanje buru, ali najgore je što ništa nije shvatila. Šteta.
