Mama je bila vrlo lijepa, ali to je bila njezina jedina prednost. Tako je govorio tata. A ja, koja sam ga obožavala do kraja, gledala sam sve njegovim očima. Tata je predavao politologiju studentima. Bio je vrlo pametan, iz intelektualne obitelji, koja odmah nije prihvatila moju majku. Mnogo kasnije sam saznala priču o njihovom upoznavanju.
Tata je, u sklopu Studentske brigade na celinama, otišao u neko poljoprivredno dobro da tamo gradi štale za životinje. Mami je tada bilo 17 godina i radila je kao mljekarica. Imala je osam razreda obrazovanja, i to jedva – čak ni nakon mnogo godina života s tatom, nije naučila brzo čitati, prstima je pratila redove i tiho šaputala slogove.
Ali, bila je nevjerojatna ljepotica! Krhka, s bijelom prozirnom kožom, zlatno-medene kose do pojasa, s plavim očima poput plavog cvijeta i profinjenim profilom. Na svadbenoj fotografiji izgleda kao iz časopisa.
Tata je bio visok, crnokos, s gustim brkovima i vrlo muževan. Mama je to ljeto ostala trudna s tatom, pa je morao oženiti se s njom. Ne, vjerojatno ju je nekad volio. Ali njegovi roditelji su vršili pritisak na njega, optužujući mamu da ga je prevarom “uhvatila”, a na sveučilištu su se oko njega vrtjele mlade asistentice, koje možda nisu bile tako lijepe, ali su bile obrazovane i pametne, sposobne sudjelovati u bilo kojem razgovoru.
Osim toga, nekoliko puta kada je tata pokušao povesti ju na prijeme i druženja, jela je tako nespretno, nije znala koristiti pribor za jelo i tako se glasno smijala da mu je bilo neugodno zbog nje. Nije se sramio to joj reći, a ona je samo tužno kimala glavom, ne usuđujući se suprotstaviti.
Nisam htjela ni za što na svijetu biti poput mame. Htjela sam da tata bude ponosan na mene. Prije nego što sam krenula u školu, naučila sam abecedu i čitala puno bolje nego moja mama.
