Moj muž i ja nikada nismo razmišljali o nasljedstvu jer nam je još uvijek tek pedeset godina.
No, moj muž je uvijek imao ušteđeno oko 20 tisuća, za svaki slučaj – i naše kćeri su to znale. Jednog dana odlučili smo podijeliti taj novac između njih, ravnopravno, kao dobar početak za njihovo daljnje življenje. Prije nekoliko dana, mlađa kći se vratila kući.
Njezin brak nije uspio, a ostala je i bez posla. Iskreno, njezin zaručnik nam se odmah nije svidio.
Na sve je gledao svisoka, a i njegova majka bila je ista takva. Tih 10 tisuća koje smo dali našoj kćeri, ona je odlučila uložiti u renovaciju našeg doma.
Nismo imali ništa protiv: mislili smo, neka upravlja svojim nasljedstvom onako kako smatra prikladnim.
Činilo se da neće biti nikakvih problema, no tada nas je nazvala starija kći. Rekla je da joj se čini nepravedno što cijela kuća pripada mlađoj kćeri, a ona nema nikakav udio u tome. Imam unutarnji osjećaj da obiteljski sukob ne možemo izbjeći.
Ali kako postupiti u ovoj situaciji, a pritom sačuvati obiteljske odnose, nemam pojma.
