Na prvom godini fakulteta upoznala sam svog budućeg muža, ali tko bi mogao pomisliti da će naša priča tako brzo i strmoglavo krenuti? Upoznali smo se u rujnu, a već u studenom sam se preselila k njemu. U veljači sam saznala da ćemo postati roditelji. Djecu nismo planirali, a do vjenčanja je bilo daleko. Bojala sam se reći svom dečku tu vijest jer sam se bojala njegove reakcije. Oboje smo bili vrlo mladi. Imali smo grandiozne planove za blisku budućnost.
Odgađala sam taj trenutak do zadnjeg. Nije mi bilo lako suočiti se s mogućom negativnom reakcijom dečka, ali znala sam da će moje dijete doći na svijet. Konačno, sakupljajući misli, izabrala sam savršen trenutak i obradovala dečka viješću da će postati otac. Usprkos mojim očekivanjima, on je bez pitanja pronašao posao i predložio da se vjenčamo.
Prije i nakon vjenčanja moj muž je radio punom parom, ulagao je svu svoju snagu i energiju u to da našoj djeci osigura najbolji život, ali, nažalost, to nije bilo dovoljno. Polako sam gubila nadu u dobru budućnost i očajnički razmišljala gdje će živjeti naše dijete. Kvaliteta našeg života bila je dovoljna samo za nas, ali ne i za dijete.
Bili smo obavezni osigurati mu sve najbolje. Morali smo mu dati ono najbolje što smo mogli. Imali smo kritično malo novca za uzdržavanje djeteta. Plačela sam noću, misleći da nisam dostojna postati majka jer ne mogu svom djetetu dati sve što zaslužuje. Ali tada mi je pala na pamet jedna ideja koja me ispunila nadom. Mojoj baki je već preko 80 godina. Živi sama u dvosobnom starom stanu. Otišla sam kod nje, objasnila joj situaciju, obećala da ću joj pronaći najbolji dom za starije osobe, rekla da ćemo je posjećivati svake nedjelje.
No, u odgovoru sam dobila val ogorčenja i nerazumijevanja. Ovaj slučaj postao je pravi skandal među mojim malobrojnim rođacima. No, bez obzira kako to gledala, ovo je najbolje rješenje i za nju i za nas. Baki je već teško samoj obavljati kućanske poslove, često zaboravlja što treba raditi, potrebna joj je stalna pomoć. No, ne predajem se, planiram još jednom razgovarati s njom. Mora shvatiti da je ovo jedina opcija za našu obitelj.
Neću odustati dok ne uđe u našu situaciju. Ovo nije osobno pitanje, već pitanje blagostanja mog djeteta. Sigurna sam da se može naći način da se razgovara s svakim. Samo se ne može odustati nakon prvog odbijanja. Da, optimistična sam, ali istovremeno me strašno plaši pomisao da bi moje dijete moglo doći na svijet, a da ne bi imalo gdje živjeti. A baki bi bilo daleko ugodnije u domu za starije osobe.
