Mjerimo puls i krvni tlak. Sestra uzbuđeno javlja da je puls ispod norme — 90 na 60. Pregledavam ženu. Žali se na jake bolove u trbuhu. Slušam otkucaje srca djeteta – nema ga. Zapovijedam: – Odmah na nosila i u operacijsku salu Danas sam bila dežurna na porodničkom odjelu! U rodilište je iznenada primljena trudnica u teškom stanju. Zvali su me u pomoć. Žena se žalila na bolove u trbuhu. Svekrva je već dva puta rodila. Istina, carskim rezom.
Mjerimo puls i krvni tlak. Sestra uzbuđeno javlja da je puls ispod norme — 90 na 60. Pregledavam ženu. Žali se na jake bolove u trbuhu. Slušam otkucaje srca djeteta – nema ga. Kod žena se čuje tahikardija. Dosta je slaba. Zapovijedam: – Odmah na kolica i u operacijsku salu, brzo vrbujem kirurga i anesteziologa, šaljem ih u operacijsku salu. Medicinsko osoblje se priprema za operaciju. Prilazi kirurg i tiho pita: – Ima li nade da se dijete spasi?
– Spašavamo porodilju! Dijete ne sluša. Otišla sam oprati ruke i tretirati ih posebnim rješenjem. Stavila sam higijenske uloške. Sve je počelo! Posteljica je odvojena. U trbušnoj šupljini ima oko pola litre tamne krvi. Beba je blijeda, nepomična. Asistent mi pomaže u svemu. Odjednom postavlja bolno pitanje: – Možda se ipak može ispumpati?
Šutim, odgovor mi je zapeo negdje u grlu. Ne želim govoriti o najgorem. Sva pažnja usmjerena je na ženu. Vršimo temeljito čišćenje maternice. Sve! Zašijemo aortu, a zatim rez predamo medicinskoj sestri. Baca urok na njega. I odjednom, tišinu potrese dječji plač. Glavna liječnica ulazi u ordinaciju sa sretnim osmijehom: “Uspjeli smo u svemu spasiti dijete i njegovu majku.” Situacija je bila daleko od izvanredne. Ali uspjeli smo. Operacija je uspjela. Sve najteže stvari su prošle. Uzdahnula sam s olakšanjem. Bila je to četvrta noć. Otišao sam u internat da se barem malo odmorim…
