Baka je sjedila kraj puta i nije htjela otići, jer još nije ništa prodala. Iznenada, u blizini se zaustavio skupi strani automobil, a on je izašao…

Baka koja je sjedila uz cestu prodavala je čarape i maramice. Automobili su prolazili, ali nijedan nije stao. Večera je već počela, ali baka nije htjela otići a da ništa ne proda.

Odjednom se kraj nje zaustavio ogroman crni automobil iz kojeg je izašao muškarac u 40-im godinama. U rukama je imao ogroman novčanik. Čovjek priđe baki i upita je: – Kolika je cijena vaših rupčića? -50 Ali dat ću ga za 40. -Zašto je tako jeftin? Ovo je ručni rad! – Sine, želio bih novčić. – Uzimam čarape i maramice. Ali po 50 dat ću svim kolegama i poznanicima. Usput, živite li daleko?

– Ne, sine. On je tu, iza ugla. – Onda ću te ja odvesti. Već se smračilo, a lampiona nema, koliko vidim. Čovjek je stavio baku na prednje sjedalo, zakopčao je, upalio grijanje i odvezli su se, razgovarajući na cesti. – A gdje vam djeca žive? Išli ste u osvajanje glavnog grada? – Ne, unuče. U raju su već 20 godina. Muža također nema, kod kuće su samo fotografije. Ja sam već prešao 80, a još uvijek svaku večer idem na njihove grobove.

Cijelu noć pletem čarape i šalove, a danju ih prodajem ovdje. Dok je slušao, čovjek se na trenutak vratio u djetinjstvo. Sjetio sam se svoje bake, koja mu je skuhala ukusnu heljdu – jer nije bilo dovoljno novca ni za što drugo – čitala mu bajke, zagrlila ga i otišla spavati…

– E, to je to, stigli smo. Onda sam sama. Hvala puno… Kad je izašla iz auta, muškarac se nije odvezao. Primijetio je da se starica približila kolibi čiji su se zidovi i krov jedva držali zajedno. Sljedećeg jutra baku je probudilo neko kucanje na njezin prozor. Pogledala je van – i taj čovjek je stajao tamo. – O, sine, što se dogodilo?

Nisu vam se svidjele čarape? – Ne, bako, donio sam ti nešto… Kad je starica izašla na trijem, prišao joj je muškarac, držeći u rukama nekoliko vrećica s hranom, lijekovima i toplom odjećom.

– Ovo je prvi put. Danas će doći majstori i popraviti vam krov. A druga ekipa će donijeti kotao i montirati ga. Baka je plakala i nije mogla vjerovati svojoj sreći. Drhtavim je rukama zagrlila svog supruga i shvatila da još postoje anđeli na svijetu – samo nemaju svi krila.

Related Posts